izložba: 2. poglavlje

Umjetnost nije ogledalo, umjetnost je čekić

 

Ovaj izbor dokumentarnih i umjetničkih filmova, knjiga i zvučnih radova odbacuje modernističku ideju umjetničke autonomije u korist protesta, kritike, utopijskog društvenog eksperimenta i revolucionarne propagande. Bilo da je riječ o umjetnosti u izravnoj službi revolucije, edukativnom potencijalu umjetnosti ili radikalizaciji privatne sfere, ovaj izbor istražuje porozne granice između umjetnosti i angažmana, u kojoj umjetnička gesta kao instrument borbe protiv različitih oblika opresije, kolonijalizma i imperijalizma vodi ka društvenoj transformaciji.

 

  • Will Bradley, Charles Esche (ur.), Art and Social Change: A Critical Reader, 2007., knjiga
    http://monoskop.org/log/?p=10400

    Želja za mijenjanjem svijeta navodila je umjetnike da se pozicioniraju i uključe u društvene pokrete, izvan službenih institucija umjetnosti i nasuprot njima. Obuhvaćajući povijesno razdoblje od Pariške komune do danas, ovaj zbornik  okuplja velik izbor umjetničkih prijedloga, manifesta, teorijskih tekstova i izjava usredotočenih na pitanje političkog angažmana umjetnosti i mogućnosti društvene promjene.

  • Kamran Shirdel, Tehran Is The Capital of Iran, 1966., film
    http://ubu.com/film/shirdel_tehran.html

    “Otac” novog iranskog filma, Kamran Shirdel, nakon studija filma u Rimu vraća se 1965. godine u Teheran i režira niz angažiranih dokumentarnih filmova koje je naručilo iransko Ministarstvo kulture i umjetnosti, no koje je zbog njihove kritičnosti isto Ministarstvo ubrzo zabranilo.

    Reminiscirajući tradiciju talijanskog neorealizma Teheran je glavni grad Irana prikazuje Khazaneh, siromašnu četvrt južnog Teherana, otkrivajući tamnu stranu ekonomskog buma iranske “bijele revolucije”. Naručitelj filma je Organizacija iranskih žena, čija je službena retorika u filmu oštro kontrastirana stvarnim slikama bijede i potlačenosti.

 

  • David Wojnarowicz & Phil Zwickler, Fear of Disclosure: Psycho-Social Implications of HIV Revelation, 1989., video
    http://www.ubu.com/film/wojnarowicz_fear.html

    Ovaj kratki film, koji je umjetnik David Wojnarowicz realizirao u suradnji s gay aktivistom i režiserom Philom Zwicklerom, adresira niz pitanja vezanih uz HIV pozitivan status, koji je još i danas društveni tabu. Iako se tijekom tzv. AIDS krize osamdesetih godina u SAD-u raspravljalo o nizu problema, od rastuće homofobije do liječenja i prava oboljelih, ovo je prvi film koji iz osobne perspektive progovara o strahu, stigmi, ranjivosti, društvenoj hipokriziji i etici ljudskih odnosa.

 

  • Masao Adachi & Kôji Wakamatsu, The Red Army/PFLP: Declaration of World War, 1971., film
    http://ubu.com/film/adachi_red.html

    Nakon kontroverznog nastupa na festivalu u Cannesu 1971. godine filmaši Masao Adachi i Koji Wakamatsu, blisko povezani s japanskom Crvenom armijom, snimaju u Palestini agit-prop film koji vatreno poziva na oružje i podupire pokret otpora u Palestini. Film je snimljen u maniri “teorije krajolika” (fûkeiron), filmskog pristupa kojega su razvili Adachi i Wakamatsu, koji se odmiče od filmskih situacija i ističe krajolik kao izraz ekonomskih i političkih odnosa. Svoju borbu protiv kapitalističko-imperijalističkog sustava Adachi radikalizira kada 1974. godine kameru mijenja za pušku te se pridružuje oružanoj revolucionarnoj borbi za oslobođenje Palestine. Uhićen je 1997. u Libanonu i izručen Japanu 2001., te pušten iz zatvora 2003.

 

  • Hito Steyerl, November, 2004., video
    http://ubu.com/film/steyerl_november.html
    Hito Steyerl, November, 2004

    Kada su imale 17 godina umjetnica i njezina najbolja prijateljica Andrea Wolf napravile su amaterski akcijski fim koji spaja estetiku borilačkih filmova i feminizam. Osvrčući se na taj film, November je priča o Andrei Wolf koja je ubijena 1998. kao kurdska teroristica u napadu turskih postrojbi na članove PKK, no ponajprije film kontemplira mogućnosti i iscrpljenja revolucionarne geste, te kolanje slika kroz popularnu kulturu. Baveći se gestama oslobođenja nakon kraja povijesti, ovo je film o dvojbama razdoblja koje slijedi nakon revolucije.

  • Alexander Kluge, Teachers in Transformation, 1963., film
    http://www.ubu.com/film/kluge_wandel.html

    režija: Alexander Kluge i Karen Kluge u suradnji s C. Alfredom Tichawskyjem

    Baveći se političkim implikacijama obrazovnog sustava i ulogom nastavnika, ovaj kratki eksperimentalni film kontekstualno se upisuje u pozadinu njemačke traume nacizma. Kluge povlači linije između obrazovanja i političke situacije, istražujući kako to dvoje određuje društvene vrijednosti i mentalna stanja.

 

  • Lee Baxandall, Stefan Morawski (ur.), Marx & Engels on Literature and Art: A Selection of Writings, 1973., knjiga
    http://monoskop.org/log/?p=12040

    Nastavljajući se na pionirska istraživanja ruskog teoretičara Mikhaila Lifshitza ova knjiga okuplja Marxove i Engelsove refleksije o umjetnosti i književnosti zalažući se za neodvojivost umjetnosti od dijalektičkog i povijesnog materijalizma kao svog ishodišnog konteksta. Ovaj izbor velikim dijelom bavi se upravo odnosom umjetnosti prema širim društvenim sustavima, pitanjima otuđenja i klasnih odnosa. Uz to, zastupljene su do tada od strane marksističke kritike zanemarene teme unutarnjih pitanja umjetnosti, njene autonomije i specifičnosti.

  • Vkhutemas
    http://monoskop.org/VkHUTEMAS

    Vkhutemas je ruska državna umjetnička i tehnička škola osnovana 1920. u Moskvi ukazom Vladimira I. Lenjina. Jedinstveni je primjer spajanja društvene, edukativne i umjetničke revolucije u eksperimentalnu umjetničku platformu koja je bila epicentrom avangarde. Nakon desetogodišnjeg postojanja, uslijed različitih političkih i unutarnjih pritisaka škola je raspuštena 1930. godine.

  • Margaret Harrison, First Lines, Revolutions Per Minute (The Art Record), 1982., zvučni zapis
    Margaret Harrison – First Lines

    Revolutions Per Minute je limitirano izdanje LP-a koje okuplja niz zvučnih zapisa, fragmenata i pjesama čiji su autori umjetnici i umjetnice, uglavnom okupljeni oko njujorške scene. First Lines umjetnice Margaret Harrison feministička je refleksija na temu istraživanja vlastite pozicije kao ženske umjetnice, te implikacija odnosa moći među spolovima u umjetnosti kroz povijest. Možemo li umjesto Orfeja zamislitu Euridiku koja odlazi u potragu?

 

  • Mustafa Abu Ali, They Do Not Exist, 1974., film
    http://www.ubu.com/film/ali_exist.html

    Kasnih 1960-ih grupa mladih arapskih žena i muškaraca posvećenih borbi za palestinsku slobodu odlučio je pridonijeti otporu kroz snimanje filmova. Izraelska vojska 1982. napada Libanon i palestinske kampove, te tada veliki dio tog filmskog arhiva nestaje, zajedno s ostatkom zbirke kulturne baštine PLO-a. Referirajući se na izjavu Golde Meir “Palestinci ne postoje”, Mustafa Abu Ali uzima je kao naslov svog filma kada snima izbjeglički kamp Nabatiah nakon izraelskog bombardiranja 1974. godine. Kamp je osnovan 1950. u blizini Bejruta.

 

  • Kianoush Ayari, The Newborns, 1979., film
    http://www.ubu.com/film/ayrari_tazeh.html

    Ovaj dokumentarni film prikazuje živost ulica Teherana nekoliko mjeseci nakon iranske revolucije 1979. godine. Svakodnevne scene dokolice protkane strastvenim raspravama, scenama revolucionarnog uličnog kazališta i distribucijom političkih pamfleta svjedoče optimizmu i predanosti koje su prožimale javne sferu. Film završava s najavom novog ustava koji će dovesti do osnivanja Islamske Republike. Film tako dokumentira politički limb u kojem javni prostor postaje arena u kojoj kratkotrajna obećanja društvene preobrazbe i revolucionarni potencijal tek što nisu nasilno prekinuti, dok prikazi siromašnog predgrađa svjedoče o rastućim klasnim razlikama.